| Chapter 20 |
1 |
Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama --
|
2 |
pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast?" --
|
3 |
On odgovori: "Upitat ću i ja vas. Recite mi: --
|
4 |
krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?" --
|
5 |
A oni smišljahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu ne povjerovaste?' --
|
6 |
A reknemo li 'od ljudi', sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok." --
|
7 |
I odgovore da ne znaju odakle. --
|
8 |
I Isus reče njima: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." --
|
9 |
Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Čovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme." --
|
10 |
"Kada dođe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku. --
|
11 |
Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku. --
|
12 |
Posla i trećega. A oni i njega izraniše i izbaciše." --
|
13 |
"Nato reče gospodar vinograda: 'Što da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga. Njega će valjda poštovati.' --
|
14 |
Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu među sobom umovati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.' --
|
15 |
Izbaciše ga iz vinograda i ubiše." "Što će dakle učiniti s njima gospodar vinograda? --
|
16 |
Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga slušahu rekoše: "Bože sačuvaj!" --
|
17 |
A on ih ošinu pogledom i reče: "A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni? --
|
18 |
Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga." --
|
19 |
Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu. --
|
20 |
Vrebajući na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj. --
|
21 |
Upitaše ga dakle: "Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem. --
|
22 |
Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?" --
|
23 |
Proničući njihovu lukavost, reče im: --
|
24 |
"Pokažite mi denar." "Čiju ima sliku i natpis?" --
|
25 |
A oni će: "Carevu." On im reče: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje." --
|
26 |
I ne mogoše ga uhvatiti u riječi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom. --
|
27 |
Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: --
|
28 |
"Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. --
|
29 |
Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. --
|
30 |
Drugi uze njegovu ženu, --
|
31 |
onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. --
|
32 |
Naposljetku umrije i žena. --
|
33 |
Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu." --
|
34 |
Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju. --
|
35 |
No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. --
|
36 |
Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća." --
|
37 |
"A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. --
|
38 |
A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!" --
|
39 |
Neki pismoznanci primijete: "Učitelju! Dobro si rekao!" --
|
40 |
I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što. --
|
41 |
A on im reče: "Kako kažu da je Krist sin Davidov? --
|
42 |
Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna --
|
43 |
dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!' --
|
44 |
David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?" --
|
45 |
I pred svim narodom reče svojim učenicima: --
|
46 |
"Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama, --
|
47 |
proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda." --
|