| Chapter 11 |
1 |
Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: "Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike." --
|
2 |
On im reče: "Kad molite, govorite: 'Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! --
|
3 |
Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! --
|
4 |
I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'" --
|
5 |
I reče im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha. --
|
6 |
Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!' --
|
7 |
A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...' --
|
8 |
Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti." --
|
9 |
"I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! --
|
10 |
Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se." --
|
11 |
"A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? --
|
12 |
Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? --
|
13 |
Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!" --
|
14 |
I istjerivaše đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. --
|
15 |
A neki od njih rekoše: "Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!" --
|
16 |
A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. --
|
17 |
Ali on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti. --
|
18 |
Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. --
|
19 |
Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. --
|
20 |
Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje." --
|
21 |
"Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. --
|
22 |
Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli." --
|
23 |
"Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa." --
|
24 |
"Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' --
|
25 |
Došavši, nađe je pometenu i uređenu. --
|
26 |
Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku." --
|
27 |
Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: "Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!" --
|
28 |
On odgovori: "Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!" --
|
29 |
Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: "Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. --
|
30 |
Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju." --
|
31 |
"Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! --
|
32 |
Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!" --
|
33 |
"Nitko ne užiže svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu, nego na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. --
|
34 |
Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno. --
|
35 |
Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna. --
|
36 |
Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djelića tame, bit će posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje." --
|
37 |
Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. --
|
38 |
Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. --
|
39 |
A Gospodin mu reče: "Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. --
|
40 |
Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. --
|
41 |
Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je čisto." --
|
42 |
"Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti." --
|
43 |
"Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. --
|
44 |
Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode." --
|
45 |
Nato će neki zakonoznanac: "Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš." --
|
46 |
A on reče: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete." --
|
47 |
"Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. --
|
48 |
Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete! --
|
49 |
Zbog toga i kaza Mudrost Božja: 'Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati - --
|
50 |
da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, --
|
51 |
od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.' Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!" --
|
52 |
"Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući." --
|
53 |
Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja --
|
54 |
vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta. --
|