| Chapter 11 |
1 |
Ona im je pothvate k uspjehu vodila po ruci proroka svetog --
|
2 |
kad su prohodili pustoš nenastanjenu i dizali šatore po bespućima. --
|
3 |
Opirahu se dušmanima i branjahu se od neprijatelja; --
|
4 |
a kad su ožednjeli i tebe prizvali, napojiše se vode iz strme pećine i zagasiše žeđ iz tvrda kamena. --
|
5 |
I tako je ono čime su bili kažnjeni neprijatelji njihovi postalo njima dobročinstvo kada bijahu u nevolji. [7a] Njima si, zbog njihove zapovijedi o čedomorstvu, --
|
6 |
umjesto vječnog izvora vode tekućice, dao rijeku zamućenu krvlju i blatom, --
|
7 |
[7b] a svojima si, unatoč svakoj nadi, dao izobilje vode, --
|
8 |
pokazavši im u žeđi koja tada vladaše kakvom si kaznom kaznio neprijatelje njihove. --
|
9 |
Jer su iz kušnje kojom si ih milostivo ukorio lako razabrali kakvim se mukama namučiše bezbožnici kojima si u jarosti sudio. --
|
10 |
Jer si njih iskušao, opominjući blago kao otac, dok si one kao strahoviti kralj ispitao i osudio. --
|
11 |
Jednako su se mučili nazočni i nenazočni, --
|
12 |
i dvostruka ih žalost obuzimaše i uzdisahu u sjećanju na prošlost. --
|
13 |
Kad čuše kako se ono što njima bijaše kazna obratilo Izraelcima u dobročinstvo, osjetiše ruku Gospodnju; --
|
14 |
i kad sve bi gotovo, divljahu se onomu koga su nekoć izložili i s porugom ga odbili, jer njihova žeđ bijaše sasvim različita od žeđi pravednika. --
|
15 |
Da ih kazniš za njihove nepravedne i bezumne misli, što ih zavedoše da štuju nerazumne gmazove i bijedne životinje, poslao si na njih, za kaznu, mnoštvo životinja nerazumnih --
|
16 |
da bi spoznali kako se svatko kažnjava onim čime i sagriješi. --
|
17 |
Tvoja svemoguća ruka - koja je sazdala svijet od tvari bezoblične - mogla je poslati na njih mnoštvo medvjeda ili ljutih lavova, --
|
18 |
ili novostvorene, još nepoznate, divlje zvijeri pune gnjeva kojima iz nozdrva plamen liže, ili rigaju pare smrdljive, ili siplju strašne iskre iz očiju - --
|
19 |
zvijeri kadre smožditi ih ne samo strašnim ujedom nego ih uništiti samom strahovitom pojavom. --
|
20 |
Ali i bez svega toga mogli su pasti od jednog jedinog daha, gonjeni tvojom pravdom, otpuhani tvojom silinom. Ali ti si sve uredio po broju, utegu i mjeri. --
|
21 |
I jer ti je uvijek u vlasti tvoja silna snaga, tko se može oprijeti tvojoj jakoj mišici? --
|
22 |
Sav je svijet pred tobom kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju. --
|
23 |
A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali. --
|
24 |
Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio. --
|
25 |
A kako bi išta moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se održati ako ga ti nisi u život dozvao? --
|
26 |
Ali ti štediš, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života, --
|