| Chapter 11 |
1 |
Malo zatim kraljev skrbnik i rođak Lizija, koji je bio na čelu državnih poslova, vrlo teško podnoseći posljednje događaje, --
|
2 |
skupi kojih osamdeset tisuća pješaka i svekoliko svoje konjaništvo te krenu na Židove, u nakani da Grad učini grčkim naseljem --
|
3 |
i da Hram, poput svetišta poganskih naroda, podloži porezu i svake godine prodaje svećeničku čast. --
|
4 |
Nije nimalo mislio na Božju moć: zanijelo ga mnoštvo njegovih pješaka i tisuće konjanika te osamdeset njegovih slonova. --
|
5 |
Upade u Judeju i približi se Betsuru, utvrđenu mjestu, udaljenu kojih pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu. --
|
6 |
Kad Makabej i njegovi doznaše da Lizija opsjeda tvrđave, počeše plakati i liti suze, moleći Gospodina da Izraelu pošalje dobroga anđela da ga spasi. --
|
7 |
Nato Makabej prvi pograbi oružje i potače druge da se zajedno s njim izlože pogibli i pomognu svojoj braći. Puni žara, srnuše zajedno. --
|
8 |
Dok su se još nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na čelu konjanik u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim oružjem. --
|
9 |
Tada se svi zajedno zahvališe milosrdnom Bogu i toliko se ohrabriše da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i probiti željezne zidove. --
|
10 |
Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je milošću Gospodnjom stigao s neba. --
|
11 |
Zagnaše se na neprijatelje kao lavovi, oboriše jedanaest tisuća pješaka i tisuću i šest stotina konjanika, a ostale natjeraše u bijeg. --
|
12 |
Većina se spasila, ali ranjeni i razoružani. Sam se Lizija spasio sramotnim bijegom. --
|
13 |
Lizija nije bio nerazuman; razmišljao je o porazu koji je pretrpio i uvidio je da su Hebreji nepobjedivi jer im je suborac svesilni Bog. --
|
14 |
Zato im poruči da pod svim pravednim uvjetima pristanu na mir, a on će kralja sklonuti da im postane prijatelj. --
|
15 |
Makabej pristade na sve što je Lizija predlagao, jer mu bijaše stalo do općeg dobra. A sam kralj odobri sve što je Makabej preko Lizije za Židove pismeno zatražio. --
|
16 |
Pismo što ga je Lizija pisao Židovima glasilo je ovako: "Lizija pozdravlja židovski narod! --
|
17 |
Vaši poslanici Ivan i Apsalom predali su mi niže prepisanu ispravu, preporučujući njezin sadržaj. --
|
18 |
Ja sam nato izvijestio kralja o onom s čime ga je trebalo upoznati, i on je odobrio sve što je bilo prihvatljivo. --
|
19 |
Ako se, dakle, budete i dalje blagonaklono odnosili prema državnim probicima, ja ću ubuduće nastojati da poradim za vaše dobro. --
|
20 |
Ujedno sam vašim i svojim izaslanicima naložio da s vama rasprave o pojedinostima. --
|
21 |
Da ste zdravo! Godine sto četrdeset i osme, dvadeset i četvrtoga Dioskora." --
|
22 |
Kraljevo je pismo glasilo ovako: "Kralj Antioh pozdravlja brata Liziju. --
|
23 |
Naš se otac preselio k bogovima, a mi želimo da nam se u kraljevstvu svatko nesmetano bavi svojim poslovima. --
|
24 |
Čuli smo da Židovi ne prihvaćaju helenskih običaja moga oca, nego vole svoj poseban način života i traže da im se dopusti da se ravnaju po posebnim zakonima. --
|
25 |
Želeći, dakle, da i taj narod bude nesmetan, odlučujemo da im se vrati Hram, tako da mogu slobodno živjeti po običajima svojih predaka. --
|
26 |
Zato će biti dobro da im pošalješ poslanike koji će s njima sklopiti ugovor, pa da se, znajući za našu odluku, raspoloženi i radosni late svojih poslova." --
|
27 |
Kraljevo pismo židovskom narodu glasilo je ovako: "Kralj Antioh pozdravlja židovsko starješinstvo i ostale Židove. --
|
28 |
Nadamo se da ste dobro, kako vam i želimo. I mi smo zdravi. --
|
29 |
Menelaj nam je saopćio da se želite vratiti svojim domovima. --
|
30 |
Svima onima koji se kućama vrate do tridesetog Ksantika bit će zajamčena nekažnjivost. --
|
31 |
Židovi će se služiti svojom posebnom hranom i zakonima kao i prije. Neka se nikome od njih više nikako ne dosađuje zbog pogrešaka učinjenih iz neznanja. --
|
32 |
Ujedno vam šaljem Menelaja da vas umiri. --
|
33 |
Da ste zdravo! Godine sto četrdeset i osme, petnaestog Ksantika." --
|
34 |
A i Rimljani su Židovima poslali pismo, koje glasi ovako: "Kvint Memije, Tit Manilije i Manije Sergije, rimski poslanici, pozdravljaju židovski narod. --
|
35 |
Mi pristajemo na ono što vam je dopustio kraljev rođak Lizija. --
|
36 |
O onome pak što je on smatrao da treba predložiti kralju na potvrdu - odmah dobro razmislite i pošaljite nam smjesta nekoga da bismo to mogli izložiti onako kako odgovara, jer putujemo u Antiohiju. --
|
37 |
Zato se požurite i pošaljite ljude da i mi doznamo vaše mišljenje. --
|
38 |
Da ste zdravo! Godine sto četrdeset i osme, petnaestog dana mjeseca Dioskora." --
|