Chapter 4

   Gorgija povede sa sobom pet tisuća pješaka i tisuću poizbor konjanika; ta je vojska krenula noću  

--

  da izvrši prepad na židovski tabor i da ga iznenadi: vodiči joj bijahu stanovnici Tvrđe.  

--

  Kad je to dočuo Juda, podigao se i on sa svojim junacima da na kraljevu vojsku, koja je bila u Emausu, udari  

--

  dok su joj pripadnici još izvan tabora.  

--

  Gorgija je pak došao noću u Judin tabor i nije našao nikoga, pa je zato stao Židove tražiti po gorama, jer, kako je rekao, "oni bježe pred nama".  

--

  U cik zore pojavi se Juda u ravnici sa samo tri tisuće ljudi. Ti nisu imali prikladna obrambenog oružja ni mačeva.  

--

  Vidjeli su poganski tabor, jak i utvrđen: opkoljavali ga konjanici, ljudi vični boju.  

--

  Juda reče svojim ljudima: "Ne bojte se toga mnoštva i ne plašite se njihovih napadaja.  

--

  Sjetite se da su se naši oci spasili na Crvenom moru kad ih je progonio faraon s vojskom.  

--

  Zavapimo sada k Nebu: ono će nam se možda smilovati, sjetit će se svog Saveza s našim ocima, pa će danas pred nama tu vojsku satrti.  

--

  Tada će svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spasava Izraela."  

--

  Stranci podigoše oči: opazivši kako im Židovi dolaze s protivne strane,  

--

  iziđoše iz tabora da prihvate bitku. Judini vojnici zatrubiše u trube i zametnuše boj.  

--

  Razbijeni, pogani nagnuše u bijeg prema ravnici.  

--

  Ali svi na zalaznici padoše od mača. Ostale pognaše sve do Gezera i do nizina Idumeje, do Azota i do Jamnije: palo je oko tri tisuće ljudi.  

--

  Kad se Juda vratio s potjere kojoj bijaše na čelu,  

--

  reče narodu: "Ne lakomite se na plijen jer nam prijeti još jedan rat.  

--

  Gorgija je sa svojom vojskom tu u gori. Sad se oduprite našim neprijateljima, borite se protiv njih; potom ćete bez brige pokupiti plijen."  

--

  Juda je još bio u riječi kadli jedan odred proviri s gorskog visa.  

--

  Vidješe da su njihovi raspršeni i da je tabor izgorio: o tome je još svjedočio dim koji se vidio.  

--

  Od toga se prizora prestraviše. A kad su još na ravnici opazili Judinu vojsku spremnu za boj,  

--

  svi pobjegoše u filistejsku zemlju.  

--

  Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata, srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago.  

--

  Na povratku su Židovi hvalili i blagoslivljali Nebo govoreći: "Ono je dobro i njegova je ljubav vječna!"  

--

  Bijaše to dan velike izraelske pobjede.  

--

  Oni pak od neprijatelja koji bijahu utekli dođoše k Liziji i javiše mu sve što se dogodilo.  

--

  Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj.  

--

  Zato je iduće godine Lizija sabrao šezdeset tisuća poizbor pješaka i pet tisuća konjanika da svlada Židove.  

--

  Došli su u Idumeju i utaborili se u Betsuru. Juda iziđe protiv njih sa deset tisuća ljudi.  

--

  Kad vidje tu silnu vojsku, pomoli se ovako: "Blagoslovljen da si, spasitelju Izraela, ti koji si satro juriš diva rukom svoga sluge Davida i koji si filistejsku vojsku predao u ruke Šaulova sina Jonate i njegova štitonoše.  

--

  Predaj i ovu vojsku u šake Izraela, svog naroda; neka se osramote i pješaci i konjanici.  

--

  Posij strah u njihovim redovima, uništi uzdanje koje imaju u svoju silu i neka se pokolebaju svojim porazom.  

--

  Obori ih mačem onih koji te ljube, da te hvale pjesmama svi oni koji ti poznaju Ime!"  

--

  I počeše bitku i u srazu prsa o prsa pade iz Lizijine vojske oko pet tisuća ljudi.  

--

  Videći kako mu se osula vojska i kako su neustrašivi Judini junaci, koji su bili spremni junački živjeti ili umrijeti, Lizija se vrati u Antiohiju. Ondje unovači najamnike da iznova, s pojačanom vojskom, provali u Judeju.  

--

  Juda pak i njegova braća rekoše: "Eto, naši su neprijatelji satrti, hajde da očistimo Svetište i posvetimo ga."  

--

  Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion.  

--

  Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena vrata, u predvorjima naraslo šikarje kao u šumi ili u gorama, a ćelije porušene.  

--

  Razdrli su na sebi odjeću, zakukali i glavu posuli pepelom.  

--

  Potom padoše ničice pa na znak truba zavapiše k Nebu.  

--

  Juda naloži ljudima da tuku one koji su bili u Tvrđi sve dok on Svetište ne očisti.  

--

  Zatim je izabrao svećenike neokaljane, vjerne Zakonu.  

--

  Očistiše oni Svetište, a oskvrnjeno kamenje ukloniše na nečisto mjesto.  

--

  Potom se vijećalo što da se učini od žrtvenika za paljenice, koji je bio oskvrnjen.  

--

  Dođoše na dobru misao da ga uklone, bojeći se da im ne bude na sramotu, jer su ga pogani oskvrnuli. I oboriše žrtvenik.  

--

  Kamenje staviše na prikladno mjesto na hramskoj gori, dok ne dođe prorok koji će o njem odlučiti.  

--

  Nato, prema Zakonu, uzeše neklesano kamenje i podigoše nov žrtvenik, po uzoru na prijašnji.  

--

  Popravili su Svetište i unutrašnjost Doma i posvetili predvorje.  

--

  Pošto su načinili novo sveto posuđe, unijeli su u Hram svijećnjak, kadioni žrtvenik i stol.  

--

  Kadili su tamjan na žrtveniku i zapalili svjetiljke na svijećnjaku koje su rasvijetlile unutrašnjost Hrama.  

--

  Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovršiše djelo koje su poduzeli.  

--

  Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto četrdeset i osme ustadoše u rano jutro  

--

  i prinesoše po Zakonu žrtvu na novom žrtveniku za paljenice koji bijahu podigli.  

--

  Obnovili su posvetu žrtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli.  

--

  Sav je narod pao ničice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu, onomu koji ih je tako sretno vodio.  

--

  Osam su dana slavili posvetu žrtvenika i radosno prinosili paljenice i žrtve pričesnice i zahvalnice.  

--

  Uresili su pročelje Hrama zlatnim vijencima i štitovima, obnovili ulaz i ćelije i postavili im vrata.  

--

  Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani.  

--

  Juda je sa svojom braćom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, počevši od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika.  

--

  U to su vrijeme oko gore Siona sagradili visoke zidove s jakim kulama, bojeći se da pogani ne dođu ta mjesta oskvrnuti kao i prije.  

--

  Juda je ondje smjestio posadu da čuva goru Sion. Utvrdio je Betsur da narod ima tvrđu protiv Idumeje.  

--