| Chapter 38 |
1 |
Časti liječnika čašću koja mu pripada zbog njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio. --
|
2 |
Liječenje od Svevišnjeg dolazi, kao što se dar od kralja dobiva. --
|
3 |
Znanje uzdiže glavu liječniku i moćnici ga poštuju. --
|
4 |
Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih čovjek ne odbacuje. --
|
5 |
Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazujuć' tako svoju moć? --
|
6 |
Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih. --
|
7 |
Njima se liječi i bol ublažuje, od njih ljekarnik lijekove priprema. --
|
8 |
Tako nema kraja djelima njegovim i po njemu se blagostanje širi svijetom. --
|
9 |
Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli jer on zdravlje daje. --
|
10 |
Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha očisti srce. --
|
11 |
Prinesi žrtvu blagomirisnu i spomen-žrtvu i pretio dar prema imanju svojem. --
|
12 |
Ali i liječniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek' nije daleko od tebe, jer i on je potreban. --
|
13 |
Katkad je spas u ruci njihovoj, --
|
14 |
jer se i oni Bogu utječu da im poda milost izlječenja i lijek za spas života. --
|
15 |
Tko griješi pred Stvoriteljem svojim nek padne u ruke liječničke. --
|
16 |
Sine moj, roni suze nad mrtvim, tužaljkom prokukaj kao patnik skrhan: ukopaj mu tijelo prema običaju i ne uskrati počasti grobu njegovu. --
|
17 |
Gorko plači i žarko ridaj i pokaži žalost koju zaslužuje: jedan ili dva dana, da izbjegneš govorkanje, a potom se utješi od žalosti svoje. --
|
18 |
Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i žalost slabi snagu životnu. --
|
19 |
Neka žalost prođe s pogrebom, jer je život u žalosti nepodnošljiv. --
|
20 |
Ne prepuštaj srce svoje žalosti: odagnaj je i misli na svoj svršetak. --
|
21 |
I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristiš, a sebi udiš. --
|
22 |
Misli na njegovu kob koja je i tvoja: jučer meni, danas tebi. --
|
23 |
Kad mrtvac počine, nek' počine i spomen njegov i utješi se kad izađe njegov duh. --
|
24 |
U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan postaje mudar. --
|
25 |
Kako će omudriti onaj tko upravlja plugom i komu je sva slava u šiljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori samo o teladi: --
|
26 |
um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdijenja mu prolaze u tovu junadi. --
|
27 |
Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i noć: oni koji rezbare pečatnjake i trude se neprestano oko novih šara svesrdno teže za što većom sličnošću uzoru i bde noću da usavrše svoje djelo. --
|
28 |
Tako i kovač koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo željezo: dah ognja peče mu kožu, a on se oko vrela ognjišta napreže; zvuk čekića zaglušuje uho njegovo, oči upire u uzorak pred sobom; srcem misli na svršetak posla svog i noću bdi da ga usavrši. --
|
29 |
Tako i lončar koji sjedi kod posla svog i okreće točak nogama: uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane. --
|
30 |
Rukom daje oblik glini, a nogama je gnječi; srcem misli na laštenja i bdi noću da peć očisti. --
|
31 |
Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vičan svome poslu. --
|
32 |
Bez njih se nijedan grad ne može sagraditi, a nema ni naselja ni putovanja. --
|
33 |
Ali njih ne pitaju u vijeću narodnom i ne ističu se u općini. Ne sjede na stolici sudačkoj i ne shvaćaju Zakona zavjetnoga. --
|
34 |
Ne ističu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih među tvorcima mudrih izreka. Ali oni održavaju stvoreni svijet i molitva im je na djelo usmjerena. --
|