| Chapter 4 |
1 |
Ona je knjiga Božjih zapovijedi, Zakon koji će trajati dovijeka: tko ga se držao bude, taj će živjeti; tko ga napusti, taj će umrijeti. --
|
2 |
Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti: --
|
3 |
ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tuđemu. --
|
4 |
Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno što je Bogu po volji! --
|
5 |
Ohrabri se, narode moj, spomene Izraelov! --
|
6 |
Bili ste prodani narodima, ali ne na uništenje. Boga ste razgnjevili, stoga biste izručeni neprijateljima; --
|
7 |
Stvoritelja svog ste izazvali žrtvujući zlodusima, a ne Bogu. --
|
8 |
Zaboravili ste Boga vječnog, svoga hranioca! Ožalostili ste i Jeruzalem - majku koja vas je othranila. --
|
9 |
Kada je vidjela gdje se na vas obara gnjev od Boga, stade naricati: "Slušajte, susjede sionske: u tugu veliku zavi me Gospod. --
|
10 |
Vidjeh gdje mi u sužanjstvo izruči Vječni sinove i kćeri. --
|
11 |
S radošću sam ih hranila, s tugom i plačem gledam gdje odlaze. --
|
12 |
Nitko nek' se nada mnom ne raduje što obudovjeh i ostadoh sama. Zbog grijeha djece svoje opustjeh, jer se okrenuše od Božjeg Zakona. --
|
13 |
Nisu marili za njegove zapovijedi niti išli putovima njegovih propisa, niti stupali stazom stege u njegovoj pravednosti. --
|
14 |
Dođite, susjede sionske! Gledajte gdje mi u sužanjstvo predaje Vječni sinove i kćeri! --
|
15 |
Doveo je na njih narod iz daljine, narod drzak, tuđega jezika, bez poštovanja prema starcu, bez smilovanja prema djetetu; --
|
16 |
odvedoše udovi ljubimce, ostaviše je samu, bez kćeri. --
|
17 |
Kako bih vam mogla ja pomoći? --
|
18 |
Samo onaj koji dovede na vas ove nevolje izbavit' vas može iz ruku neprijatelja. --
|
19 |
Idite, djeco, otiđite svojim putem! Ja ostajem napuštena, samotna; --
|
20 |
skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja: sve dane svoje zazivat ću Vječnoga. --
|
21 |
Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: on će vas izbaviti iz nasilja, iz ruku neprijatelja. --
|
22 |
Jer u Vječnog se uzdam, on će vas spasiti; od Svetoga očekujem radost: uskoro na vas će se smilovati, Vječni, Spasitelj vaš. --
|
23 |
S tugom i plačem vidjeh vas gdje odlazite, ali Bog će vas meni vratiti s radošću i klicanjem za sva vremena. --
|
24 |
Kao što susjede sionske vidješe gdje vas zasužnjuju, tako će naskoro vidjeti gdje će vas izbaviti Bog, koji će doći u velikoj slavi i sjaju Vječnoga. --
|
25 |
Djeco moja, podnesite pokaranje što se obori na vas od Boga. Neprijatelj te progonio, al' uskoro vidjet ćeš njegovu propast, na njegovu ćeš šiju staviti nogu. --
|
26 |
Moja su nježna djeca hodila grubim putovima, otjerana kao stado što ga ote neprijatelj. --
|
27 |
Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na kušnju, on će vas se spomenuti. --
|
28 |
Ako vam je misao, zastranivši, bila daleko od Boga, vratite se i tražite ga revnošću deseterostrukom. --
|
29 |
Jer onaj koji je na vas nesreću doveo, vašim će spasenjem vratiti vam vječnu radost. --
|
30 |
Ohrabri se, Jeruzaleme, utješit će te onaj koji ti dade ime. --
|
31 |
Jao onima koji te zlostavljaju, koji se vesele tvojoj propasti! --
|
32 |
Jao gradovima kojima su tvoja djeca robovala, teško onom koji ti odvede sinove! --
|
33 |
Jer kao što je uživao u tvojemu padu i tvojoj se propasti radovao, tako će tugovati nad svojim opustošenjem. --
|
34 |
Neće se veseliti mnogome pučanstvu, obijest će mu se preobratit' u tugovanje, --
|
35 |
od Vječnoga na nj će doći oganj za mnogo dana, i za dugo vrijeme bit će stan zlodusima. --
|
36 |
Obazri se na istok, Jeruzaleme, vidi radost što ti dolazi od Boga. --
|
37 |
Evo, vraćaju ti se sinovi koje si vidio gdje odlaze, sabiru se u tebi od istoka do zapada na zapovijed Svetoga i kliču u slavu Božju. --
|