| Chapter 3 |
1 |
Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Ta znate: bit ćemo strože suđeni. --
|
2 |
Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. --
|
3 |
Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. --
|
4 |
Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. --
|
5 |
Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! --
|
6 |
I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. --
|
7 |
Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, --
|
8 |
a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. --
|
9 |
Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: --
|
10 |
iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! --
|
11 |
Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? --
|
12 |
Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode. --
|
13 |
Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. --
|
14 |
Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! --
|
15 |
Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. --
|
16 |
Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. --
|
17 |
A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. --
|
18 |
Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir. --
|