| Chapter 1 |
1 |
Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav. --
|
2 |
Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje --
|
3 |
znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. --
|
4 |
Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka. --
|
5 |
Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. --
|
6 |
Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. --
|
7 |
Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina - --
|
8 |
čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim. --
|
9 |
Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem, --
|
10 |
a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave: --
|
11 |
sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti. --
|
12 |
Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube. --
|
13 |
Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. --
|
14 |
Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. --
|
15 |
Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću. --
|
16 |
Ne varajte se, braćo moja ljubljena! --
|
17 |
Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene. --
|
18 |
Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova. --
|
19 |
Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu. --
|
20 |
Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje. --
|
21 |
Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. --
|
22 |
Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. --
|
23 |
Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: --
|
24 |
promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. --
|
25 |
A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome. --
|
26 |
Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost. --
|
27 |
Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta. --
|