Chapter 11

   A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.  

--

  Zbog nje stari primiše svjedočanstvo.  

--

  Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga.  

--

  Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori.  

--

  Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu.  

--

  A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.  

--

  Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti.  

--

  Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide.  

--

  Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja,  

--

  jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.  

--

  Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje.  

--

  Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.  

--

  U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji.  

--

  Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže.  

--

  Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju.  

--

  Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.  

--

  Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje,  

--

  kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! -  

--

  uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.  

--

  Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava.  

--

  Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa.  

--

  Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.  

--

  Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.  

--

  Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove.  

--

  Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom.  

--

  Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću.  

--

  Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi.  

--

  Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih.  

--

  Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše.  

--

  Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda.  

--

  Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode.  

--

  I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima,  

--

  koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima,  

--

  pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca.  

--

  Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće.  

--

  Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu.  

--

  Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani -  

--

  svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.  

--

  I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano  

--

  jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.  

--