| Chapter 10 |
1 |
Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju. --
|
2 |
Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha? --
|
3 |
Ali po njima se iz godine u godinu podsjeća na grijehe. --
|
4 |
Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha. --
|
5 |
Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; --
|
6 |
paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. --
|
7 |
Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!" --
|
8 |
Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju, --
|
9 |
veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. --
|
10 |
U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek. --
|
11 |
I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. --
|
12 |
A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu --
|
13 |
čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. --
|
14 |
Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene. --
|
15 |
A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao: --
|
16 |
"Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana", Gospodin govori: "Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu. --
|
17 |
I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati." --
|
18 |
A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih. --
|
19 |
Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj - --
|
20 |
put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; --
|
21 |
imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom. --
|
22 |
Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. --
|
23 |
Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. --
|
24 |
I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela --
|
25 |
te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan. --
|
26 |
Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, --
|
27 |
nego strašno isčekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. --
|
28 |
Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. --
|
29 |
Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi? --
|
30 |
Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. --
|
31 |
Strašno je upasti u ruke Boga živoga. --
|
32 |
A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu: --
|
33 |
ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo. --
|
34 |
I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed. --
|
35 |
Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća! --
|
36 |
Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano. --
|
37 |
Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti --
|
38 |
A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj. --
|
39 |
A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše. --
|