Chapter 9

   I onaj prvi je, svakako, imao bogoštovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku.  

--

  Šator je uistinu bio uređen: prvi, u kojem bijaše svijećnjak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja;  

--

  iza druge pak zavjese bio je Šator zvan Svetinja nad svetinjama -  

--

  u njoj zlatni kadionik i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploče Saveza;  

--

  povrh njega pak kerubi Slave što osjenjuju Pomirilište. O tom ne treba sada potanko govoriti.  

--

  Pošto je to tako uređeno, u prvi Šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje,  

--

  a u drugi jednom godišnje samo veliki svećenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda.  

--

  Time Duh Sveti očituje da još nije otkriven put u Svetinju dok još postoji prvi Šator.  

--

  To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti usavršiti bogoslužnika -  

--

  sve same na ićima i pićima i raznim pranjima utemeljene tjelesne uredbe, nametnute do časa ispravka.  

--

  Krist se pak pojavi kao Veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem Šatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja -  

--

  i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje.  

--

  Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću,  

--

  koliko će više krv Krista - koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu - očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu!  

--

  A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu.  

--

  Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja.  

--

  Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok oporučitelj živi.  

--

  Stoga ni onaj prvi Savez nije bez krvi ustanovljen.  

--

  Pošto je svemu narodu priopćio svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod poškropi  

--

  govoreći: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog;  

--

  a onda krvlju slično poškropi i Šator i sve bogoslužno posuđe.  

--

  I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.  

--

  Ako se dakle time čiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se samo to nebesko čisti žrtvama od tih uspješnijima.  

--

  Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.  

--

  Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju;  

--

  inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.  

--

  I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud,  

--

  tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.  

--