Chapter 7

   Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga,  

--

  i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest "kralj mira";  

--

  on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja - sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda.  

--

  Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega.  

--

  Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova.  

--

  Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja!  

--

  A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega.  

--

  K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoči da živi.  

--

  I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima  

--

  jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek.  

--

  Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu?  

--

  Doista kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon.  

--

  Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku.  

--

  Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike.  

--

  To je još očitije ako se drugi svećenik postavlja po sličnosti s Melkisedekom:  

--

  postao je svećenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života.  

--

  Ta svjedoči se: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.  

--

  Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoći i beskorisnosti -  

--

  jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu.  

--

  I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali svećenicima,  

--

  a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: "Zauvijek ti si svećenik".  

--

  Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza.  

--

  K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati.  

--

  A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo.  

--

  Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima.  

--

  Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa -  

--

  koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe.  

--

  Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena.

÷ISUSA

--