| Chapter 4 |
1 |
Bojmo se dakle da se, dok ostaje obećanje o ulasku u njegov Počinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio. --
|
2 |
Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Riječ poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali. --
|
3 |
U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak, premda su djela od postanka svijeta dovršena. --
|
4 |
Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih. --
|
5 |
A ovdje opet: Nikad neće ući u moj počinak. --
|
6 |
Preostaje dakle da neki imaju u nj ući, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uđoše zbog nepokornosti. --
|
7 |
Zato Bog ponovno određuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govoreći, kako je već rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda. --
|
8 |
Zbilja, da je Jošua njih u Počinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu. --
|
9 |
Dakle: preostaje neki subotni počinak narodu Božjemu! --
|
10 |
Zaista, tko uđe u njegov počinak, počinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih. --
|
11 |
Pohitimo dakle ući u taj Počinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost. --
|
12 |
Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. --
|
13 |
Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun. --
|
14 |
Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - čvrsto se držimo vjere. --
|
15 |
Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. --
|
16 |
Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas! --
|