| Chapter 3 |
1 |
Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere - Isusa: --
|
2 |
on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kući njegovoj. --
|
3 |
Dostojan je doista toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj tko ju je sagradio. --
|
4 |
Jer svaku kuću tkogod gradi, a sve je sagradio Bog. --
|
5 |
Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno, --
|
6 |
ali Krist - kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade. --
|
7 |
Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, --
|
8 |
ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji --
|
9 |
gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja --
|
10 |
četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniču moje putove. --
|
11 |
Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak! --
|
12 |
Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga. --
|
13 |
Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. --
|
14 |
Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sačuvamo --
|
15 |
kad je rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! --
|
16 |
Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta? --
|
17 |
Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? --
|
18 |
Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima? --
|
19 |
I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere. --
|