| Chapter 4 |
1 |
Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! --
|
2 |
Podnosite jedni druge u ljubavi; --
|
3 |
trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! --
|
4 |
Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! --
|
5 |
Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! --
|
6 |
Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! --
|
7 |
A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. --
|
8 |
Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. --
|
9 |
Ono "uzađe" - što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? --
|
10 |
Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. --
|
11 |
On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje --
|
12 |
da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova --
|
13 |
dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: --
|
14 |
da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. --
|
15 |
Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, --
|
16 |
od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi. --
|
17 |
Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove: --
|
18 |
zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. --
|
19 |
Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću. --
|
20 |
Vi pak ne naučiste tako Krista, --
|
21 |
ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: --
|
22 |
da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, --
|
23 |
a obnavljati se duhom svoje pameti --
|
24 |
i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. --
|
25 |
Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. --
|
26 |
Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom --
|
27 |
i ne dajite mjesta đavlu. --
|
28 |
Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim. --
|
29 |
Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. --
|
30 |
I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! --
|
31 |
Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! --
|
32 |
Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. --
|