| Chapter 4 |
1 |
Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo. --
|
2 |
Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. --
|
3 |
Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: --
|
4 |
u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. --
|
5 |
Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. --
|
6 |
Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu. --
|
7 |
To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. --
|
8 |
U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; --
|
9 |
progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni - --
|
10 |
uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. --
|
11 |
Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. --
|
12 |
Tako smrt djeluje u nama, život u vama. --
|
13 |
A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. --
|
14 |
Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. --
|
15 |
A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. --
|
16 |
Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. --
|
17 |
Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave --
|
18 |
jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno. --
|