| Chapter 13 |
1 |
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. --
|
2 |
Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! --
|
3 |
I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. --
|
4 |
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; --
|
5 |
nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; --
|
6 |
ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; --
|
7 |
sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. --
|
8 |
Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. --
|
9 |
Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. --
|
10 |
A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. --
|
11 |
Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. --
|
12 |
Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! --
|
13 |
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav. --
|