| Chapter 27 |
1 |
Kad je odlučeno da odjedrimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge uznike satniku carske čete, imenom Juliju. --
|
2 |
Popesmo se na neku adramitsku lađu koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin. --
|
3 |
Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom čovječno postupao, dopusti mu poći k prijateljima da se pobrinu za nj. --
|
4 |
Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili protivni - --
|
5 |
pa preplovili more duž Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku. --
|
6 |
Ondje satnik nađe neku aleksandrijsku lađu za Italiju i ukrca nas na nju. --
|
7 |
Više smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone --
|
8 |
pa jedva jedvice ploveći uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja. --
|
9 |
Kad je nakon duljeg vremena plovidba već postala pogibeljna jer je Post već bio izminuo, opominjaše Pavao: --
|
10 |
"Ljudi, govorio im je, vidim da će plovidba biti nezgodna i na veliku štetu ne samo za tovar i lađu nego i za naše živote." --
|
11 |
Ali je satnik više vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim riječima. --
|
12 |
A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili. --
|
13 |
Uto duhne blagi južnjak i oni, misleći da bi mogli ostvariti naum, digoše sidro i zaploviše tik uz Kretu. --
|
14 |
Ali nedugo zatim razbjesni se žestok vjetar zvan sjeveroistočnjak. --
|
15 |
Zahvati lađu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi. --
|
16 |
Prolazeći ispod nekog otočića zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti čamac. --
|
17 |
Podigoše ga pa upotrijebiše snast da potpašu lađu. Bojeći se pak da se ne nasuču u Sirti, spustiše prvenjaču. Tako ih je nosilo. --
|
18 |
Budući da nas je oluja silovito udarala, sutradan se riješiše tovara, --
|
19 |
a treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu. --
|
20 |
Kako se pak više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je već propala svaka nada da ćemo se spasiti. --
|
21 |
Ni jelo se već dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reče: "Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeći ovu nepogodu i štetu. --
|
22 |
Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša između vas neće stradati, nego samo lađa. --
|
23 |
Noćas mi se ukaza anđeo Boga čiji sam i komu služim --
|
24 |
te reče: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.' --
|
25 |
Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit će kako mi je rečeno. --
|
26 |
Ali treba da se nasučemo na neki otok." --
|
27 |
Bijaše već četrnaesta noć što smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoći naslutiše mornari da im se primiče neka zemlja. --
|
28 |
Bacivši olovnicu, nađoše dvadeset hvati dubine; malo poslije baciše je opet i nađoše ih petnaest. --
|
29 |
Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baciše s krme četiri sidra iščekujući da se razdani. --
|
30 |
Kad su mornari bili naumili uteći iz lađe i počeli spuštati čamac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra, --
|
31 |
reče Pavao satniku i vojnicima: "Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se spasiti ne možete!" --
|
32 |
Nato vojnici presjekoše užad čamca i pustiše da padne. --
|
33 |
Do pred svanuće nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: "Četrnaesti je danas dan, reče, što bez jela čekate, ništa ne okusivši. --
|
34 |
Stoga vas molim: založite nešto jer to je za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neće propasti." --
|
35 |
Rekavši to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti. --
|
36 |
Svi se razvedre te i oni uzmu hrane. --
|
37 |
A svih nas je u lađi bilo dvjesta sedamdeset i šest duša. --
|
38 |
Jednom nasićeni, stanu rasterećivati lađu bacajući žito u more. --
|
39 |
Kad osvanu, mornari ne prepoznaše zemlje; razabraše neki zaljev ravne obale pa odluče, bude li moguće, u nj zavesti lađu. --
|
40 |
Odriješe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjaču prema vjetru pa udare k obali. --
|
41 |
Ali naletješe na plićak i nasukaše brod: pramac, nasađen, osta nepomičan, a krmu razdiraše žestina valova. --
|
42 |
Tada vojnici naumiše poubijati sužnje da ne bi koji isplivao i pobjegao, --
|
43 |
ali im satnik, hoteći spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poskaču i izađu na kraj, --
|
44 |
a ostali će, tko na daskama, tko na olupinama lađe. Tako svi živi i zdravi prispješe na kopno. --
|