| Chapter 13 |
1 |
U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda četverovlasnika, i Savao. --
|
2 |
Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: "De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao." --
|
3 |
Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih. --
|
4 |
Poslani od Svetoga Duha siđu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. --
|
5 |
Kad se nađoše u Salamini, navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja. --
|
6 |
Pošto pak prođoše sav otok do Pafa, nađoše nekog vračara, nazoviproroka, Židova, imenom Barjesu. --
|
7 |
On bijaše uz namjesnika Sergija Pavla, čovjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska čuti riječ Božju, --
|
8 |
ali im se usprotivi Elim, Vračar - tako mu se ime prevodi - nastojeći odvratiti namjesnika od vjere. --
|
9 |
Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom --
|
10 |
i reče: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje? --
|
11 |
Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet ćeš i neko vrijeme nećeš gledati sunca!" Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajući stade tražiti ruke vodilje. --
|
12 |
Videći što se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim. --
|
13 |
Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem. --
|
14 |
Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. --
|
15 |
Nakon čitanja Zakona i Proroka pošalju nadstojnici sinagoge k njima: "Braćo, rekoše, ima li u vas koja riječ utjehe za narod, govorite!" --
|
16 |
Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reče: "Izraelci i vi koji se Boga bojite, čujte! --
|
17 |
Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje. --
|
18 |
Oko četrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji --
|
19 |
pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj --
|
20 |
za kakve četiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce - do Samuela proroka. --
|
21 |
Onda zaiskaše kralja pa im Bog za četrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova. --
|
22 |
Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. --
|
23 |
Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. --
|
24 |
Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. --
|
25 |
A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.'" --
|
26 |
"Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja. --
|
27 |
Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. --
|
28 |
Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. --
|
29 |
Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. --
|
30 |
Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. --
|
31 |
On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom." --
|
32 |
"I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima --
|
33 |
Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih. --
|
34 |
Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neće vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat ću vama svetinje Davidove, pouzdane. --
|
35 |
Zato i na drugome mjestu kaže: Nećeš dati da Svetac tvoj ugleda truleži. --
|
36 |
David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež, --
|
37 |
a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži. --
|
38 |
/ --
|
39 |
Neka vam dakle braćo, znano bude: po Ovome vam se navješćuje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od čega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati! --
|
40 |
Pazite da se ne zbude što je rečeno u Prorocima: --
|
41 |
Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo činim u dane vaše, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča." --
|
42 |
Na izlasku su ih molili da im iduće subote o tome govore. --
|
43 |
A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj. --
|
44 |
Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. --
|
45 |
Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. --
|
46 |
Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. --
|
47 |
Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje. --
|
48 |
Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. --
|
49 |
Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. --
|
50 |
Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. --
|
51 |
Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. --
|
52 |
A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim. --
|