| Chapter 8 |
1 |
Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. --
|
2 |
Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. --
|
3 |
Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu. --
|
4 |
Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ. --
|
5 |
Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. --
|
6 |
Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. --
|
7 |
Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. --
|
8 |
Nasta tako velika radost u onome gradu. --
|
9 |
Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki. --
|
10 |
Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika." --
|
11 |
A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama. --
|
12 |
Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene. --
|
13 |
Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala. --
|
14 |
Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. --
|
15 |
Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. --
|
16 |
Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. --
|
17 |
Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. --
|
18 |
Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca --
|
19 |
govoreći: "Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga." --
|
20 |
Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći! --
|
21 |
Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! --
|
22 |
Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. --
|
23 |
Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan." --
|
24 |
Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!" --
|
25 |
Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim. --
|
26 |
Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust." --
|
27 |
On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. --
|
28 |
Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. --
|
29 |
Duh reče Filipu: "Pođi i pridruži se tim kolima!" --
|
30 |
Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: "Razumiješ li što čitaš?" --
|
31 |
On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. --
|
32 |
A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. --
|
33 |
U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov. --
|
34 |
Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? --
|
35 |
Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa. --
|
36 |
Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: "Evo vode! Što priječi da se krstim?" --
|
37 |
# --
|
38 |
Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. --
|
39 |
A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, --
|
40 |
a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju. --
|