Chapter 4

   Dok su oni još govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji,  

--

  ozlovoljeni što uče narod i navješćuju - u Isusu - uskrsnuće od mrtvih;  

--

  pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer.  

--

  Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća.  

--

  Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci -  

--

  i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga.  

--

  Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?"  

--

  Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine!  

--

  Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen?  

--

  Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!  

--

  On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni.  

--

  I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."  

--

  Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali  

--

  videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti.  

--

  Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati:  

--

  "Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati;  

--

  ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore."  

--

  Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo.  

--

  Ali im Petar i Ivan odgovoriše: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga.  

--

  Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo."  

--

  Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo.  

--

  Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina.  

--

  Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki svećenici i starješine.  

--

  Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima!  

--

  Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?  

--

  Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.  

--

  RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim  

--

  da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.  

--

  I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju!  

--

  Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa."  

--

  I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo.  

--

  U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko.  

--

  Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.  

--

  Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili  

--

  i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.  

--

  A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin,  

--

  posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.  

--