| Chapter 4 |
1 |
Dok su oni jo govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji, --
|
2 |
ozlovoljeni to uče narod i navjećuju - u Isusu - uskrsnuće od mrtvih; --
|
3 |
pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijae večer. --
|
4 |
Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovae te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća. --
|
5 |
Sutradan se sastadoe u Jeruzalemu glavari, starjeine i pismoznanci - --
|
6 |
i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga. --
|
7 |
Izvedoe apostole preda se pa ih stadoe ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?" --
|
8 |
Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starjeine! --
|
9 |
Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spaen? --
|
10 |
Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! --
|
11 |
On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. --
|
12 |
I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se moemo spasiti." --
|
13 |
Kad vidjee neustraivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali --
|
14 |
videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli nita protusloviti. --
|
15 |
Stoga zapovjedie da izađu iz vijećnice pa stadoe raspravljati: --
|
16 |
"to ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne moemo ga nijekati; --
|
17 |
ali da se jo vie ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu ivom o tom Imenu vie ne govore." --
|
18 |
Pozvae ih i zapovjedie im da podnipoto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo. --
|
19 |
Ali im Petar i Ivan odgovorie: "Sudite je li pred Bogom pravo sluati radije vas nego Boga. --
|
20 |
Mi doista ne moemo ne govoriti to vidjesmo i čusmo." --
|
21 |
Ali oni ne naavi kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga to se dogodilo. --
|
22 |
Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijae vie od četrdeset godina. --
|
23 |
Otputeni, odoe svojima i javie to im rekoe veliki svećenici i starjeine. --
|
24 |
Kad su oni to čuli, jednoduno podigoe glas k Bogu i rekoe: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve to je u njima! --
|
25 |
Ti si na usta oca naega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zato se bune narodi, zato puci ludosti snuju? --
|
26 |
Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. --
|
27 |
RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim --
|
28 |
da učine to tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude. --
|
29 |
I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjeloću navjećivati riječ tvoju! --
|
30 |
Prui ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa." --
|
31 |
I poto se pomolie, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napunie Duha Svetoga te stanu navjećivati riječ Boju smjelo. --
|
32 |
U mnotva onih to prigrlie vjeru bijae jedno srce i jedna dua. I nijedan od njih nije svojim zvao nita od onoga to je imao, nego im sve bijae zajedničko. --
|
33 |
Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uivahu veliku naklonost. --
|
34 |
Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljita ili kuće, prodavali bi ih i utrak donosili --
|
35 |
i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao. --
|
36 |
A Josip, od apostola prozvan Barnaba, to znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin, --
|
37 |
posjedovae jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima. --
|