Chapter 6

   Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora.  

--

  Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima.  

--

  A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima.  

--

  Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.  

--

  Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?"  

--

  To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti.  

--

  Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije."  

--

  Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra:  

--

  "Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?"  

--

  Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća.  

--

  Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli.  

--

  A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!"  

--

  Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.  

--

  Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!"  

--

  Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.  

--

  Kad nasta večer, siđoše njegovi učenici k moru,  

--

  uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima.  

--

  More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao.  

--

  Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se,  

--

  a on će njima: "Ja sam! Ne bojte se!"  

--

  Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.  

--

  Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami.  

--

  Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu.  

--

  Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa.  

--

  Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Učitelju, kad si ovamo došao?"  

--

  Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.  

--

  Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati."  

--

  Rekoše mu dakle: "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?"  

--

  Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao."  

--

  Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?  

--

  Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim."  

--

  Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;  

--

  jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu."  

--

  Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha."  

--

  Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.  

--

  No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.  

--

  Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti;  

--

  jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.  

--

  A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.  

--

  Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan."  

--

  Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba."  

--

  Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'"  

--

  Isus im odvrati: "Ne mrmljajte među sobom!  

--

  Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.  

--

  Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni.  

--

  Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.  

--

  Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni.  

--

  Ja sam kruh života.  

--

  Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.  

--

  Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre.  

--

  Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta."  

--

  Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?"  

--

  Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!  

--

  Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.  

--

  Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.  

--

  Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.  

--

  Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.  

--

  Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke."  

--

  To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.  

--

  Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?"  

--

  A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava?  

--

  A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?"  

--

  "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su."  

--

  "A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati.  

--

  I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca."  

--

  Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.  

--

  Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?"  

--

  Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!  

--

  I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji."  

--

  Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao."  

--

  Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.  

--