| Chapter 5 |
1 |
Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. --
|
2 |
Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. --
|
3 |
Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. --
|
4 |
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." --
|
5 |
Odgovori Šimun: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." --
|
6 |
Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. --
|
7 |
Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. --
|
8 |
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" --
|
9 |
Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, --
|
10 |
a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" --
|
11 |
Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim. --
|
12 |
I dok bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti." --
|
13 |
Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah nesta gube s njega. --
|
14 |
I zapovjedi mu: "Nikome ni riječi, nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." --
|
15 |
Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti. --
|
16 |
A on se sklanjao na samotna mjesta da moli. --
|
17 |
I jednog je dana on naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi. --
|
18 |
I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. --
|
19 |
Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. --
|
20 |
Vidjevši njihovu vjeru reče on: "Čovječe, otpušteni su ti grijesi!" --
|
21 |
Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: "Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" --
|
22 |
Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: "Što mudrujete u sebi? --
|
23 |
Što je lakše? Reći: 'Otpušteni su ti grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi?' --
|
24 |
Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: "Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!" --
|
25 |
I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga. --
|
26 |
A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: "Danas vidjesmo nešto neviđeno!" --
|
27 |
Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: "Pođi za mnom!" --
|
28 |
On sve ostavi, usta i pođe za njim. --
|
29 |
I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. --
|
30 |
Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: "Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?" --
|
31 |
Isus im odgovori: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. --
|
32 |
Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje." --
|
33 |
A oni mu rekoše: "Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju." --
|
34 |
Reče im Isus: "Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. --
|
35 |
Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!" --
|
36 |
A kazivao im je i prispodobu: "Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga." --
|
37 |
"I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti. --
|
38 |
Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!" --
|
39 |
"I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'" --
|