| Chapter 1 |
1 |
Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama - --
|
2 |
kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi - --
|
3 |
pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati --
|
4 |
da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. --
|
5 |
U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. --
|
6 |
Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. --
|
7 |
No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. --
|
8 |
Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, --
|
9 |
ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. --
|
10 |
Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. --
|
11 |
A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. --
|
12 |
Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. --
|
13 |
No anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. --
|
14 |
Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. --
|
15 |
Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. --
|
16 |
Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. --
|
17 |
Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan." --
|
18 |
Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi." --
|
19 |
Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. --
|
20 |
I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude." --
|
21 |
Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. --
|
22 |
Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem. --
|
23 |
Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. --
|
24 |
Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: --
|
25 |
"Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima." --
|
26 |
U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret --
|
27 |
k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. --
|
28 |
Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" --
|
29 |
Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. --
|
30 |
No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. --
|
31 |
Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. --
|
32 |
On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, --
|
33 |
i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." --
|
34 |
Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" --
|
35 |
Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. --
|
36 |
A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. --
|
37 |
Ta Bogu ništa nije nemoguće!" --
|
38 |
Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje. --
|
39 |
Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. --
|
40 |
Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. --
|
41 |
Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga --
|
42 |
i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! --
|
43 |
Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? --
|
44 |
Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. --
|
45 |
Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!" --
|
46 |
Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, --
|
47 |
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, --
|
48 |
što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. --
|
49 |
Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! --
|
50 |
Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. --
|
51 |
Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. --
|
52 |
Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. --
|
53 |
Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. --
|
54 |
Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: --
|
55 |
spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka." --
|
56 |
Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući. --
|
57 |
Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. --
|
58 |
Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. --
|
59 |
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, --
|
60 |
no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!" --
|
61 |
Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." --
|
62 |
Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. --
|
63 |
On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude, --
|
64 |
a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. --
|
65 |
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. --
|
66 |
I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. --
|
67 |
A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: što pohodi i otkupi narod svoj! --
|
69 |
Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, --
|
70 |
kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: --
|
71 |
spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; --
|
72 |
iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, --
|
73 |
zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati --
|
74 |
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha --
|
75 |
u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. --
|
76 |
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, --
|
77 |
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, --
|
78 |
darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine --
|
79 |
da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira." --
|
80 |
Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. --
|