| Chapter 9 |
1 |
Još im govoraše: "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili." --
|
2 |
Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. --
|
3 |
I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. --
|
4 |
I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. --
|
5 |
A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." --
|
6 |
Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. --
|
7 |
I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" --
|
8 |
I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. --
|
9 |
Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. --
|
10 |
Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo "od mrtvih ustati" --
|
11 |
pa ga upitaju: "Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?" --
|
12 |
A on im reče: "Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren? --
|
13 |
Ali, velim vam: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu." --
|
14 |
Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. --
|
15 |
Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. --
|
16 |
A on ih upita: "Što to raspravljaste s njima?" --
|
17 |
Odvrati netko iz mnoštva: "Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. --
|
18 |
Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše." --
|
19 |
On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!" --
|
20 |
I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. --
|
21 |
Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to događa?" On reče: "Od djetinjstva! --
|
22 |
A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!" --
|
23 |
Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!" --
|
24 |
Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" --
|
25 |
Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!" --
|
26 |
Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. --
|
27 |
No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. --
|
28 |
Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?" --
|
29 |
Odgovori im: "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom." --
|
30 |
Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. --
|
31 |
Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: "Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati." --
|
32 |
No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. --
|
33 |
I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: "Što ste putem raspravljali?" --
|
34 |
A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. --
|
35 |
On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!" --
|
36 |
I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: --
|
37 |
"Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla." --
|
38 |
Reče mu Ivan: "Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama." --
|
39 |
A Isus reče: "Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. --
|
40 |
Tko nije protiv nas, za nas je." --
|
41 |
"Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća." --
|
42 |
"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more." --
|
43 |
"Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. --
|
44 |
# --
|
45 |
I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao. --
|
46 |
# --
|
47 |
I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, --
|
48 |
gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. --
|
49 |
Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. --
|
50 |
Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!" --
|