| Chapter 17 |
1 |
Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, --
|
2 |
i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. --
|
3 |
I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. --
|
4 |
A Petar prihvati i reče Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." --
|
5 |
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!" --
|
6 |
Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. --
|
7 |
Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: "Ustanite, ne bojte se!" --
|
8 |
Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. --
|
9 |
Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne." --
|
10 |
Upitaše ga učenici: "Što dakle pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?" --
|
11 |
On im odgovori: "Ilija će doduše doći i sve obnoviti. --
|
12 |
No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih." --
|
13 |
Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju. --
|
14 |
Kada dođoše k mnoštvu, pristupi mu čovjek, padne pred njim na koljena --
|
15 |
i reče: "Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu. --
|
16 |
Dovedoh ga tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti." --
|
17 |
A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!" --
|
18 |
I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa. --
|
19 |
Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: "Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?" --
|
20 |
Kaže im: "Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće." --
|
21 |
# --
|
22 |
A kad su se skupili u Galileji, reče im Isus: "Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke --
|
23 |
i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti." I ožalostiše se silno. --
|
24 |
Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: "Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?" --
|
25 |
"Plaća", odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: "Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?" --
|
26 |
Kad on odgovori: "Od tuđih!", reče mu Isus: "Sinovi su, dakle, oslobođeni. --
|
27 |
Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se." --
|