| Chapter 3 |
1 |
Molitva. Od proroka Habakuka. Na način tužbalice. --
|
2 |
Jahve, čuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti! --
|
3 |
Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Veličanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave. --
|
4 |
Sjaj mu je k'o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila. --
|
5 |
Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati. --
|
6 |
On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dršću narodi. Tad se raspadoše vječne planine, bregovi stari propadoše, njegove su staze od vječnosti. --
|
7 |
Prestrašene vidjeh kušanske šatore, čadore što dršću u zemlji midjanskoj. --
|
8 |
Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te jezdiš na svojim konjima, na pobjedničkim bojnim kolima? --
|
9 |
Otkrivaš svoj luk i otrovnim ga strijelama sitiš. Bujicama rasijecaš tlo, --
|
10 |
planine dršću kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan diže svoj glas. --
|
11 |
Sunce uvis diže ruke, mjesec u obitavalištu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga. --
|
12 |
Jarosno po zemlji koračaš, srdito gaziš narode. --
|
13 |
Iziđe da spasiš narod svoj, da spasiš svog pomazanika; sori vrh kuće bezbožnikove, ogoli joj temelje do stijene. --
|
14 |
Kopljima si izbo vođu ratnika njegovih, koji navališe da nas s radošću satru, kao da će potajice proždrijet' ubogoga. --
|
15 |
Gaziš po moru s konjima svojim, po pučini silnih voda! --
|
16 |
Čuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Počinut ću kada dan tjeskobni svane narodu što nas sad napada. --
|
17 |
Jer smokvino drvo neće više cvasti niti će na lozi biti ploda, maslina će uskratiti rod, polja neće donijeti hrane, ovaca će nestati iz tora, u oborima neće biti ni goveda. --
|
18 |
Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju. --
|
19 |
Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine. Zborovođi. Na žičanim glazbalima. --
|