| Chapter 13 |
1 |
Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao, jer bijaše on prvak u Izraelu, al' ogriješi se Baalom i poginu. --
|
2 |
I sad još griješe oni od srebra praveć' sebi kipove, kumire po svojoj mašti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - žrtvujte, ljudi neka cjelivaju teoce! --
|
3 |
Zato, bit će oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje, kao pljeva raznesena s gumna, kao dim što kroz otvor izlazi. --
|
4 |
A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja. --
|
5 |
Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj. --
|
6 |
Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasićenima srce se uzoholi; i tako me zaboraviše. --
|
7 |
Stoga ću im biti kao lav, kao leopard što na putu vreba; --
|
8 |
kao medvjedica kojoj ugrabiše mlade, ja ću se na njih baciti, rastrgat' im grudi do srca; k'o lav ću proždrijeti meso njihovo, zvijeri će ih poljske rastrgati. --
|
9 |
Uništit ću te, Izraele, i tko će ti pomoći? --
|
10 |
TÓa gdje ti je kralj da te spasi, gdje tvoji knezovi da te brane - oni za koje si govorio: "Daj mi kralja i knezove!" --
|
11 |
U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srdžbi ti ga uzimam. --
|
12 |
Dobro se čuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro pohranjen. --
|
13 |
Dođoše na nj trudovi porodiljski, ali on je ludo čedo, ne izlazi na vrijeme iz utrobe materine! --
|
14 |
Ja ću ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti ću ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri od mojih očiju! --
|
15 |
Tako je rodan među braćom Efrajim, ali će doći vjetar istočni, vjetar Jahvin iz pustinje: isušit će mu izvore, presahnuti studence, opljačkat mu riznicu, blago odnijeti. --
|