| Chapter 7 |
1 |
Kad hoću Izraela liječiti, otkriva se bezakonje Efrajimovo i zloća Samarije; prijevarom se bave oni: tat u kuću provaljuje, a vani napadaju razbojnici. --
|
2 |
I u srcu svome oni ne kažu da ja pamtim svu zlopakost njihovu! Ali djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje. --
|
3 |
Svojom zloćom razveseljuju kralja, a knezove podlošću svojom. --
|
4 |
Svi su oni preljubnici, kao peć su ražarena koju pekar više ne potpaljuje kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne. --
|
5 |
U dan kralja našega knezovi obolješe od žestine vina, a on ruku pruža pijanima. --
|
6 |
U zavjeri srce im se žari poput peći; svu noć njihova jarost drijema, ujutru se razgara k'o plam ognjeni; --
|
7 |
poput peći svi se raspalili te proždiru svoje suce. Padoše svi njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije. --
|
8 |
Efrajim se miješa s narodima, Efrajim je pogača što je ne prevrnuše. --
|
9 |
Tuđinci proždiru snagu njegovu, a on toga i ne zna! Sjedine mu pobijeliše glavu, a on toga i ne zna! --
|
10 |
Naprasitost Izraelova protiv njih samih svjedoči; i oni se ne vraćaju Jahvi, Bogu svome, i uza sve to oni ga ne traže! --
|
11 |
Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma; oni pozivaju Egipat, idu u Asiriju. --
|
12 |
Kamo god otišli, na njih ću razapeti svoju mrežu, oborit ću ih kao ptice nebeske, za njihovu ih kazniti zloću. --
|
13 |
Teško njima jer od mene odbjegoše! Propast na njih jer se pobuniše protiv mene! Otkupit' ih hoću, a oni protiv mene lažu. --
|
14 |
Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim ležajima; razdiru svoje lice zbog žita i mošta, ali protiv mene se bune. --
|
15 |
Dok sam im ja mišicu krijepio, oni su zlosti smišljali protiv mene! --
|
16 |
Okreću se prema ništavostima, oni su poput varljiva luka. Poradi razbješnjela jezika knezovi će im od mača pasti, bit će im to na ruglo u zemlji egipatskoj! --
|