| Chapter 48 |
1 |
O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Jao brdu Nebu jer je opustošeno, postiđen je Kirjatajim i osvojen, tvrđa posramljena, razorena, --
|
2 |
nema više dike moapske. U Hešbonu mu propast skovaše: 'Hajde da ga istrijebimo iz naroda!' A ti, Madmene, bit ćeš razoren, mač već ide za tobom! --
|
3 |
Slušaj! Jauci se čuju iz Horonajima: 'Pohara, propast strašna!' --
|
4 |
'Moab je smlavljen!' čuje se vrištanje mališa njegovih. --
|
5 |
Da, uz brdo Luhit uspinju se plačući. Da, niz obronke Horonajima razliježe se jauk nad propašću. --
|
6 |
'Bježite, spasavajte život, ugledajte se u pustinjsku magarad!' --
|
7 |
Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit ćeš i ti osvojen. Kemoš odlazi u izgnanstvo sa svećenicima i knezovima svojim. --
|
8 |
Pustošnik će doći u svaki grad, nijedan mu neće izmaći: Dolina će biti poharana, Visoravan opustošena," govori Jahve! --
|
9 |
Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja srušen; njegovi su gradovi pustare, u njima nitko ne obitava. --
|
10 |
Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko krvlju mač svoj ne omasti! --
|
11 |
Od mladosti svoje mir uživaše Moab, ležaše na droždini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz bačve u bačvu, nikad u izgnanstvo išao nije: zato mu okus ostade svjež, miris nepromijenjen. --
|
12 |
"Ali, evo, dolaze dani" - govori Jahve - "i ja ću mu poslati tlačitelje koji će ga pretakati, isprazniti njegove bačve i sudove njegove porazbijati. --
|
13 |
I tada će se Moab postidjeti zbog Kemoša, kao što se dom Izraelov postidio zbog Betela u koji se uzdao." --
|
14 |
Kako možete reći: "Mi smo junaci, hrabri ratnici." --
|
15 |
Pustošnik Moabov navaljuje na nj; cvijet mladosti njegove u klanice silazi, riječ je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime. --
|
16 |
Bliži se propast Moabova, nesreća njegova hiti. --
|
17 |
Žalite ga, svi susjedi njegovi, i svi koji znate ime njegovo. Recite: "Kako li se slomi čvrsta palica, žezlo veličanstveno!" --
|
18 |
Siđi sa slave svoje, sjedni u blato, žitelju, kćeri dibonska! Jer pustošnik Moaba navali na te, poruši sve utvrde tvoje. --
|
19 |
Stani na cestu i promatraj, o žitelju Aroera! Pitaj bjegunce i preživjele, pitaj ih: "Što se to dogodi?" --
|
20 |
"Moab se stidi jer je slomljen. Plačite, jecajte! Objavite na Arnonu da je Moab poharan." --
|
21 |
Sud stiže nad Visoravan i nad Holon, Jahsu i Mefaot, --
|
22 |
nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim, --
|
23 |
Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon, --
|
24 |
Kerijot, Bosru i nad sve gradove zemlje moapske, daleke i blize. --
|
25 |
"Moabu je rog odbijen, ruka mu je slomljena." --
|
26 |
"Opijte ga jer se htjede uzvisiti nad Jahvu: neka se Moab sada valja u bljuvotini svojoj te i on neka bude na podsmijeh. --
|
27 |
Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga možda zatekli u krađi te mašeš glavom kad god o njemu govoriš?" --
|
28 |
"Ostavite gradove, živite u pećinama, stanovnici Moaba! Budite kao golubovi što se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana!" --
|
29 |
Čuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova! --
|
30 |
"Poznajem ja obijest njegovu - riječ je Jahvina - laž njegovih riječi, laž djela njegovih! --
|
31 |
Zato moram jaukati nad Moabom, plakati nad svim Moapcima, jecati zbog ljudi Kir Heresa. --
|
32 |
Više nego nad Jazerom, plakat ću nad tobom, o lozje sibmansko, kojem se mladice pružahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na tvoje berbe i žetve pade sada pustošnik. --
|
33 |
Iščeznu radost i veselje iz voćnjaka i zemlje moapske. Nesta vina u kacama, mastioci više grožđa ne maste, veseli zvuci više nisu veseli." --
|
34 |
Urlanje Hešbona i Elalea čuje se sve do Jahasa. Viču od Soara do Horonajima i Eglat Šelišije, jer se i vode nimrimske pretvoriše u pustaru. --
|
35 |
"U Moabu ću učiniti - riječ je Jahvina - da se ne uzlazi na uzvišice i kadi bogovima njegovim. --
|
36 |
Stoga mi srce poput frule dršće za Moabom, srce moje poput frule dršće za ljudima Kir Heresa: jer propade stečevina koju stekoše! --
|
37 |
Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama urezi, oko bokova kostrijet. --
|
38 |
Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo zapomaganje, jer smrskah Moab kao krčag koji se nikomu ne mili" - riječ je Jahvina. --
|
39 |
Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab postade ruglo i strašilo svim susjedima. --
|
40 |
Jer ovako govori Jahve: "Gle, poput orla lebdi, nad Moabom širi krila. --
|
41 |
Gradovi su zauzeti, osvojene tvrđave. Srce moapskih junaka bit će toga dana kao srce žene u trudovima. --
|
42 |
Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu. --
|
43 |
Strava, jama i zamka tebi, žitelju Moaba! - riječ je Jahvina. --
|
44 |
Tko stravi umakne, u jamu će pasti; tko se iz jame izvuče, u zemlju će pasti. Da, to ću svaliti na Moab u danima kazne njegove" - riječ je Jahvina. --
|
45 |
"U sjeni se hešbonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Al' vatra izlazi iz Hešbona, plamen liže iz dvora sihonskog i proždire sljepoočnice Moabu i tjeme sinova nemirničkih. --
|
46 |
Jao tebi, Moabe! Umišljen si, narode Kemošev! Jer sinove tvoje u izgnanstvo odvedoše, kćeri tvoje u progonstvo. --
|
47 |
Ali ću promijeniti udes Moabov u budućnosti" - riječ je Jahvina. Dovde suđenje Moabu. --
|