| Chapter 9 |
1 |
Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. --
|
2 |
Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što kliču kad se dijeli plijen. --
|
3 |
Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midjanski. --
|
4 |
Da, sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet će i bit će ognju hrana. --
|
5 |
Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. --
|
6 |
Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama. --
|
7 |
Gospod posla riječ protiv Jakova i ona pade na Izraela. --
|
8 |
Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca: --
|
9 |
"Opeke nam popadaše, gradit ćemo od tesanika; sasjekoše nam divlje smokve, cedre ćemo posaditi." --
|
10 |
Al' Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove: --
|
11 |
Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima proždiru Izraela. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. --
|
12 |
Ali se narod nije obratio onom koji ga je b§io, ne tražiše Jahvu nad Vojskama. --
|
13 |
Zato Jahve odsiječe Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu. --
|
14 |
Starješina i odličnik - to je glava; prorok, učitelj laži - to je rep. --
|
15 |
Oni što vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali su. --
|
16 |
Stog' mu Gospod neće poštedjet' mladića, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se neće. Sav je taj narod bezbožan i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. --
|
17 |
Da, bezbožnost se k'o oganj razmahala, drač i trnje proždire, pa upali šumsku guštaru, stupovi se dima podižu. --
|
18 |
Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne štedi, [19b] svatko jede meso svog susjeda. --
|
19 |
[19a] Proždire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije: --
|
20 |
Manaše Efrajima, Efrajim Manašea, obojica zajedno Judu. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. --
|