| Chapter 7 |
1 |
Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! Što ćete vidjeti na Sulamki koja pleše u dva zbora? --
|
2 |
Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kćeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika. --
|
3 |
Pupak ti je kao okrugla čaša koja nikad nije bez pića. Trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima. --
|
4 |
Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina. --
|
5 |
Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku. --
|
6 |
Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice. --
|
7 |
Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama! --
|
8 |
Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi. --
|
9 |
Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke. --
|
10 |
Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao što teče na usnama usnulih. --
|
11 |
Ja pripadam dragome svome i on je željan mene. --
|
12 |
Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima. --
|
13 |
Jutrom ćemo ići u vinograde da vidimo pupa li loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju. --
|
14 |
Mandragore šire miris, u našim kućama ima svakog voća, novoga i starog, za te sam ga čuvala, o najdraži moj! --
|