| Chapter 3 |
1 |
Po ležaju svome, u noćima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla. --
|
2 |
Ustat ću dakle i optrčati grad, po ulicama i trgovima tražit ću onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla. --
|
3 |
Sretoše me čuvari koji grad obilaze: "Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?" --
|
4 |
Tek što pođoh od njih, nađoh onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuću majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje. --
|
5 |
Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! --
|
6 |
Što se to diže iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana i svih prašaka mirodijskih? --
|
7 |
Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje šezdeset kršnih momaka između najkršnijih u Izraelu. --
|
8 |
Svi su vični mačevima, za rat su izvježbani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti noćnih. --
|
9 |
Sebi je prijestolje načinio kralj Salomon od drveta libanskoga. --
|
10 |
Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjedište od grimiza, unutra je sve ukrašeno ljubavlju kćeri jeruzalemskih. --
|
11 |
Izađite, kćeri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjenčala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova srca. --
|