| Chapter 1 |
1 |
Salomonova Pjesma nad pjesmama --
|
2 |
Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina. --
|
3 |
Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube djevojke. --
|
4 |
Povuci me za sobom, bježimo! Kralj me uveo u odaje svoje. Igrat ćemo se i radovati zbog tebe, slavit ćemo ljubav tvoju više nego vino. Pravo je da te ljube. --
|
5 |
Crna sam ali lijepa, kćeri jeruzalemske, kao šatori kedarski, kao zavjese Salomonove. --
|
6 |
Ne gledajte što sam garava, to me sunce opalilo. Sinovi majke moje rasrdili se na mene, postavili me da čuvam vinograde; a svog vinograda, koji je u meni, nisam čuvala. --
|
7 |
Reci mi, ti koga ljubi duša moja, gdje paseš, gdje se u podne odmaraš, da ne lutam, tražeći te, oko stada tvojih drugova. --
|
8 |
Ako ne znaš, o najljepša među ženama, izađi i slijedi tragove stada i pasi kozliće svoje oko pastirskih koliba. --
|
9 |
Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice moja. --
|
10 |
Lijepi su obrazi tvoji među naušnicama, vrat tvoj pod ogrlicama. --
|
11 |
Učinit ćemo za tebe zlatne naušnice s privjescima srebrnim. --
|
12 |
- Dok se kralj odmara na svojim dušecima, (tada) nard moj miriše. --
|
13 |
Dragi mi je moj stručak smirne što mi među grudima počiva. --
|
14 |
Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim. --
|
15 |
- Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, imaš oči kao golubica. --
|
16 |
- Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je postelja naša. --
|
17 |
- Grede kuća naših cedri su, a natkrovlje čempresi. --
|