| Chapter 5 |
1 |
Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje riječi. --
|
2 |
San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva riječi. --
|
3 |
Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet. --
|
4 |
Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta. --
|
5 |
Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na riječ tvoju i uništi djelo tvojih ruku? --
|
6 |
Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo riječi - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga. --
|
7 |
Ako vidiš gdje tlače siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne čudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši. --
|
8 |
Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu. --
|
9 |
Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost. --
|
10 |
Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga očima gleda? --
|
11 |
Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati. --
|
12 |
I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku. --
|
13 |
Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa. --
|
14 |
Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako će gol i otići kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese. --
|
15 |
I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar mučio. --
|
16 |
Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi. --
|
17 |
Ovo, stoga, zaključujem: prava je sreća čovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuđena. --
|
18 |
Pa ako je čovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga. --
|
19 |
Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli. --
|