| Chapter 17 |
1 |
Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke. --
|
2 |
Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu. --
|
3 |
Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam. --
|
4 |
Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku. --
|
5 |
Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne. --
|
6 |
Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi. --
|
7 |
Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odličniku usne lažljive. --
|
8 |
Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva. --
|
9 |
Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje. --
|
10 |
Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotina udaraca. --
|
11 |
Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj. --
|
12 |
Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti. --
|
13 |
Tko dobro zlom uzvraća neće ukloniti nesreću od doma svojeg. --
|
14 |
Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se! --
|
15 |
Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi. --
|
16 |
Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora! --
|
17 |
Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje. --
|
18 |
Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim. --
|
19 |
Grijeh ljubi tko ljubi svađu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast. --
|
20 |
Opak srcem ne nalazi sreće, i komu je jezik zao, zapada u nesreću. --
|
21 |
Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale. --
|
22 |
Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti. --
|
23 |
Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici. --
|
24 |
Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oči na kraj zemlje. --
|
25 |
Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj. --
|
26 |
Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike. --
|
27 |
Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha. --
|
28 |
I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne. --
|