| Chapter 14 |
1 |
Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje. --
|
2 |
Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga. --
|
3 |
U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne. --
|
4 |
Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove. --
|
5 |
Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž. --
|
6 |
Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja. --
|
7 |
Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje. --
|
8 |
Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je. --
|
9 |
Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima. --
|
10 |
Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi. --
|
11 |
Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti. --
|
12 |
Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti. --
|
13 |
I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga. --
|
14 |
Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom. --
|
15 |
Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj. --
|
16 |
Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je. --
|
17 |
Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi. --
|
18 |
Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje. --
|
19 |
Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim. --
|
20 |
I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja. --
|
21 |
Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima. --
|
22 |
Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro? --
|
23 |
U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo. --
|
24 |
Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost. --
|
25 |
Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica. --
|
26 |
U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište. --
|
27 |
Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti. --
|
28 |
Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada. --
|
29 |
Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost. --
|
30 |
Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima. --
|
31 |
Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu. --
|
32 |
Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište. --
|
33 |
U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže. --
|
34 |
Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima. --
|
35 |
Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi. --
|