| Chapter 6 |
1 |
Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome, --
|
2 |
vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta; --
|
3 |
učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga. --
|
4 |
Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama; --
|
5 |
otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru. --
|
6 |
Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar: --
|
7 |
on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika, --
|
8 |
ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve. --
|
9 |
A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga? --
|
10 |
Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak --
|
11 |
i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik. --
|
12 |
Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima; --
|
13 |
namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima; --
|
14 |
prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe. --
|
15 |
Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka. --
|
16 |
Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: --
|
17 |
ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, --
|
18 |
srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, --
|
19 |
lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom. --
|
20 |
Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje. --
|
21 |
Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla; --
|
22 |
da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš. --
|
23 |
Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života; --
|
24 |
da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke. --
|
25 |
Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim, --
|
26 |
jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život. --
|
27 |
Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali? --
|
28 |
Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže? --
|
29 |
Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne. --
|
30 |
Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad: --
|
31 |
uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje. --
|
32 |
Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini. --
|
33 |
Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše. --
|
34 |
Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan; --
|
35 |
ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao. --
|