| Chapter 78 |
1 |
Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih! --
|
2 |
Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih. --
|
3 |
Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, --
|
4 |
nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini. --
|
5 |
Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave, --
|
6 |
da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju --
|
7 |
da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove, --
|
8 |
kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran. --
|
9 |
Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa. --
|
10 |
Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu. --
|
11 |
Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza. --
|
12 |
Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju. --
|
13 |
On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže. --
|
14 |
Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim. --
|
15 |
U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. --
|
16 |
Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke. --
|
17 |
A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji. --
|
18 |
Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti. --
|
19 |
Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti? --
|
20 |
Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?" --
|
21 |
Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela, --
|
22 |
jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše. --
|
23 |
Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske, --
|
24 |
k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim. --
|
25 |
Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti. --
|
26 |
Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede. --
|
27 |
Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga. --
|
28 |
Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih. --
|
29 |
Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni. --
|
30 |
Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima, --
|
31 |
kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove. --
|
32 |
Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova. --
|
33 |
I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom. --
|
34 |
Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga; --
|
35 |
spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj. --
|
36 |
Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu. --
|
37 |
Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu. --
|
38 |
A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću. --
|
39 |
Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više. --
|
40 |
Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju! --
|
41 |
Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova --
|
42 |
ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi, --
|
43 |
ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom. --
|
44 |
U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju. --
|
45 |
Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more. --
|
46 |
I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču. --
|
47 |
Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove. --
|
48 |
I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova. --
|
49 |
Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće. --
|
50 |
I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti. --
|
51 |
Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu. --
|
52 |
I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju. --
|
53 |
Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove. --
|
54 |
U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica. --
|
55 |
Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska. --
|
56 |
A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih. --
|
57 |
Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše. --
|
58 |
Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim. --
|
59 |
Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela. --
|
60 |
I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima. --
|
61 |
Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske. --
|
62 |
Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu. --
|
63 |
Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove. --
|
64 |
Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove. --
|
65 |
Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan. --
|
66 |
Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade. --
|
67 |
On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra, --
|
68 |
već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje. --
|
69 |
Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka. --
|
70 |
Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih; --
|
71 |
odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu. --
|
72 |
I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio. --
|