| Chapter 77 |
1 |
Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. --
|
2 |
Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje. --
|
3 |
U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja. --
|
4 |
Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. --
|
5 |
Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. --
|
6 |
Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina; --
|
7 |
razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje: --
|
8 |
"Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv? --
|
9 |
Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja? --
|
10 |
Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?" --
|
11 |
I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega." --
|
12 |
Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa. --
|
13 |
Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio. --
|
14 |
Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš? --
|
15 |
Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju. --
|
16 |
Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. --
|
17 |
Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše. --
|
18 |
Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe. --
|
19 |
Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta. --
|
20 |
Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje. --
|
21 |
Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona. --
|