| Chapter 44 |
1 |
Zborovođi. Sinova Korahovih. Poučna pjesma. --
|
2 |
Bože, ušima svojim slušasmo, očevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim. --
|
3 |
Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio. --
|
4 |
Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio. --
|
5 |
Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu. --
|
6 |
Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše. --
|
7 |
U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me mač moj spasavao. --
|
8 |
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze. --
|
9 |
Dičili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda. --
|
10 |
A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim. --
|
11 |
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljačkaše nas mrzitelji naši. --
|
12 |
Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas među neznabošce. --
|
13 |
U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom. --
|
14 |
Učinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igračku onima oko nas. --
|
15 |
Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama. --
|
16 |
Svagda mi je sramota moja pred očima i stid mi lice pokriva --
|
17 |
zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina. --
|
18 |
Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga, --
|
19 |
niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze, --
|
20 |
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom. --
|
21 |
Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuđem bogu podigli: --
|
22 |
zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca! --
|
23 |
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje. --
|
24 |
Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka! --
|
25 |
Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu? --
|
26 |
Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio. --
|
27 |
Ustani, u pomoć nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje! --
|