| Chapter 42 |
1 |
Zborovođi. Poučna pjesma. Sinova Korahovih. --
|
2 |
Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. --
|
3 |
Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati? --
|
4 |
Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" --
|
5 |
Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj. --
|
6 |
Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! --
|
7 |
Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara. --
|
8 |
Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše. --
|
9 |
Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvalit' Boga života svog. --
|
10 |
Reći ću Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?" --
|
11 |
Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" --
|
12 |
Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! --
|