| Chapter 18 |
1 |
Učitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja --
|
2 |
Ljubim te, Jahve, kreposti moja! --
|
3 |
Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! --
|
4 |
Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen. --
|
5 |
Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne. --
|
6 |
Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: --
|
7 |
u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. --
|
8 |
I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. --
|
9 |
Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa. --
|
10 |
On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni. --
|
11 |
Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. --
|
12 |
Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, --
|
13 |
od blijeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. --
|
14 |
Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. --
|
15 |
Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. --
|
16 |
Morska se dna pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova. --
|
17 |
On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. --
|
18 |
Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene. --
|
19 |
Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti, --
|
20 |
na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. --
|
21 |
Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi, --
|
22 |
jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. --
|
23 |
Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio, --
|
24 |
do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga. --
|
25 |
Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje. --
|
26 |
S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš. --
|
27 |
S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš, --
|
28 |
jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oči ohole. --
|
29 |
Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš: --
|
30 |
s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine. --
|
31 |
Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Božja ognjem kušana. On, samo on, štit je svima koji se k njemu utječu. --
|
32 |
Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega? --
|
33 |
Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran, --
|
34 |
noge mi dade brze k'o u košute i postavi me na visine čvrste, --
|
35 |
ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju. --
|
36 |
Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi. --
|
37 |
Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću. --
|
38 |
Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih. --
|
39 |
Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže. --
|
40 |
Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži. --
|
41 |
Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili. --
|
42 |
Vapiju u pomoć - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se. --
|
43 |
Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu. --
|
44 |
Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi. --
|
45 |
Svaki moj šapat pokorno on sluša, sinovi tuđinci meni laskaju; --
|
46 |
sinovi tuđinski gube srčanost, izlaze dršćuć' iz svojih utvrda. --
|
47 |
Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje! --
|
48 |
Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava. --
|
49 |
Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš. --
|
50 |
Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu: --
|
51 |
umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke. --
|