| Chapter 33 |
1 |
Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama. --
|
2 |
Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara. --
|
3 |
Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu. --
|
4 |
TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene. --
|
5 |
Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni! --
|
6 |
Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen; --
|
7 |
zato ja strahom tebe motrit' neću, ruka te moja neće pritisnuti. --
|
8 |
Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi: --
|
9 |
'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni. --
|
10 |
Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina. --
|
11 |
Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.' --
|
12 |
Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može. --
|
13 |
Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara? --
|
14 |
Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća. --
|
15 |
U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, --
|
16 |
tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim --
|
17 |
da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost, --
|
18 |
da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje. --
|
19 |
Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka, --
|
20 |
kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj; --
|
21 |
kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele, --
|
22 |
kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih. --
|
23 |
Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene, --
|
24 |
pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu! --
|
25 |
Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!' --
|
26 |
Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu. --
|
27 |
Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio. --
|
28 |
On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.' --
|
29 |
Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka: --
|
30 |
da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja. --
|
31 |
Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao. --
|
32 |
Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe. --
|
33 |
Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti." --
|