| Chapter 21 |
1 |
Job progovori i reče: --
|
2 |
"Slušajte, slušajte dobro što ću reći, utjehu mi takvu barem udijelite. --
|
3 |
Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno. --
|
4 |
Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim? --
|
5 |
Pogledajte na me: užas će vas spopast', rukom ćete svoja zakloniti usta; --
|
6 |
pomislim li na to, prestravim se i sam i čitavim svojim tad protrnem tijelom. --
|
7 |
Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju? --
|
8 |
Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima. --
|
9 |
Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru. --
|
10 |
Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se. --
|
11 |
K'o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi. --
|
12 |
Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale. --
|
13 |
Dane svoje završavaju u sreći, u Podzemlje oni silaze spokojno. --
|
14 |
A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove! --
|
15 |
TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?' --
|
16 |
Zar svoju sreću u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni? --
|
17 |
Zar se luč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu? --
|
18 |
Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi? --
|
19 |
Hoće l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek' kazni da sam to osjeti! --
|
20 |
Vlastitim očima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga! --
|
21 |
TÓa što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć' niz njegovih mjeseci? --
|
22 |
Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najvišim bićima? --
|
23 |
Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru, --
|
24 |
bokova od pretiline otežalih i kostiju sočne moždine prepunih. --
|
25 |
A drugi umire s gorčinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreće. --
|
26 |
Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba. --
|
27 |
O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete. --
|
28 |
Jer pitate: 'Gdje je kuća plemićeva, šator u kojem stanovahu opaki?' --
|
29 |
Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedočanstvo ne primate: --
|
30 |
'Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.' --
|
31 |
Al' na postupcima tko će mu predbacit' i tko će mu vratit' što je počinio? --
|
32 |
A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu. --
|
33 |
Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide čitavo pučanstvo. --
|
34 |
O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!" --
|