| Chapter 20 |
1 |
Sofar iz Naamata progovori tad i reče: --
|
2 |
"Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje --
|
3 |
dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći. --
|
4 |
Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio, --
|
5 |
da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička. --
|
6 |
Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka, --
|
7 |
poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?' --
|
8 |
Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog. --
|
9 |
Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti --
|
10 |
Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto. --
|
11 |
Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada. --
|
12 |
Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao; --
|
13 |
sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga. --
|
14 |
Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje. --
|
15 |
Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe. --
|
16 |
Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina. --
|
17 |
Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku. --
|
18 |
Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine. --
|
19 |
Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida, --
|
20 |
jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti. --
|
21 |
Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće. --
|
22 |
Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda. --
|
23 |
I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo. --
|
24 |
Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti. --
|
25 |
Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju, --
|
26 |
na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom. --
|
27 |
Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže. --
|
28 |
Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti. --
|
29 |
Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje." --
|