| Chapter 15 |
1 |
Elifaz Temanac progovori tad i reče: --
|
2 |
"Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje? --
|
3 |
Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste? --
|
4 |
Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš. --
|
5 |
Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih, --
|
6 |
vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče. --
|
7 |
Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao? --
|
8 |
Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio? --
|
9 |
Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo? --
|
10 |
Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu. --
|
11 |
Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi? --
|
12 |
Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima --
|
13 |
kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze! --
|
14 |
Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan? --
|
15 |
Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu, --
|
16 |
a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu! --
|
17 |
Mene sad poslušaj, poučit' te hoću, što god sam vidjeh, ispričat' ti želim, --
|
18 |
i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa --
|
19 |
kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio. --
|
20 |
Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena. --
|
21 |
Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik. --
|
22 |
Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen, --
|
23 |
strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži. --
|
24 |
Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju. --
|
25 |
On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom --
|
26 |
Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen. --
|
27 |
Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali. --
|
28 |
Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda; --
|
29 |
cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti. --
|
30 |
On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga. --
|
31 |
U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom. --
|
32 |
Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'. --
|
33 |
Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove. --
|
34 |
Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca. --
|
35 |
Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj." --
|