| Chapter 13 |
1 |
Očima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim čuh i razumjeh. --
|
2 |
Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam. --
|
3 |
Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti. --
|
4 |
Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici! --
|
5 |
Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali! --
|
6 |
Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte. --
|
7 |
Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne? --
|
8 |
Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici? --
|
9 |
Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka? --
|
10 |
Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti. --
|
11 |
Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada? --
|
12 |
Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata. --
|
13 |
Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago. --
|
14 |
Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom život upropašćujem? --
|
15 |
On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam. --
|
16 |
I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti. --
|
17 |
Pažljivo mi riječi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda. --
|
18 |
Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren. --
|
19 |
Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'. --
|
20 |
Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam: --
|
21 |
digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me. --
|
22 |
Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš. --
|
23 |
Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu. --
|
24 |
Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja? --
|
25 |
Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu? --
|
26 |
O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti, --
|
27 |
koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ! --
|
28 |
Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju! --
|