| Chapter 12 |
1 |
Job progovori i reče: --
|
2 |
"Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost. --
|
3 |
Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao? --
|
4 |
Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan! --
|
5 |
Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće! --
|
6 |
Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže! --
|
7 |
Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti. --
|
8 |
Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti. --
|
9 |
Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?! --
|
10 |
U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela. --
|
11 |
Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela? --
|
12 |
Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi. --
|
13 |
Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost. --
|
14 |
Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa. --
|
15 |
Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne. --
|
16 |
Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica. --
|
17 |
On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem. --
|
18 |
On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove. --
|
19 |
On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara. --
|
20 |
On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje. --
|
21 |
On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje. --
|
22 |
On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi. --
|
23 |
On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni. --
|
24 |
On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom --
|
25 |
i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca. --
|